Uloga HR radnika je prošla kroz brzu evoluciju samo u poslednjih pet godina. Zahvaljujući dramatičnim društvenim, ekonomskim i tehnološkim promenama, videli smo da se skoro sve u vezi sa radnim mestom promenilo. A HR lideri su u samom srcu toga. Pomogli su u uvođenju ere hibridnog rada i rada na daljinu, morali su da postanu stručnjaci za upravljanje ličnim podacima i predvodili su važnu promenu ka etičnijim, pravednijim i reprezentativnijim radnim praksama.
Ali uz sav taj zamah napred, zašto načini rada u HR-u nisu išli u korak sa tim? Ukratko, zašto se toliko zaposlenih u HR-u i dalje nalazi u situaciji da fotokopira ugovore i ručno unosi podatke u tabele kao da je 2005. godina?
Čak i dok široke promene u politikama zapošljavanja i načinima rada u mnogim preduzećima stavljaju HR u centar pažnje i ubrzavaju njegovu evoluciju od taktičke funkcije do strateškog prioriteta, mnoga HR odeljenja ostaju sputana ručnim procesima, sporim radnim procesima i fragmentisanim sistemima.
Uprkos napretku u tehnologiji na radnom mestu, 48% HR profesionalaca ocenjuje sopstveno upravljanje informacijama kao osrednje ili loše1. Mnogi se i dalje oslanjaju na procese zasnovane na papiru, na nizove e-poruka i tabele za praćenje evidencije zaposlenih, usaglašenosti i ocena performansi. Ova neefikasnost troši vreme, povećava rizik i ograničava sposobnost HR-a da pruži stratešku vrednost.
Da bi HR timovi dodali najviše vrednosti u modernim preduzećima, potrebno je da se pređe sa trošenja vremena na reaktivno izvršavanje zadataka, na predviđanje poslovnih potreba. Da bi se to dogodilo, HR timovima su potrebni alati da efikasnije obavljaju administrativne poslove, sa manje nadzora, oslobađajući ih da pokreću promene kroz svoje organizacije.