Ako eksperimentišete sa vremenom i kretanjem u video zapisima, možete da otkrijete svet koji je obično sakriven od pogleda – usporite brzu akciju ili ubrzajte duže događaje, kao što je izlazak sunca ili oblaci koji se plutaju po nebu. Specijalizovani kinematograf Metju Vandepute ovde deli svoje tehnike za snimanje u celom vremenskom spektru, od usporenog do ubrzanog i hiperprotoka vremena.
Ključ svih ovih tehnika je brzina smenjivanja kadrova. Time se podešava brzina snimanja i reprodukcije video materijala, u kadrovima u sekundi (fps). Najčešće standardne brzine snimanja i reprodukcije su 25 ili 30 kadrova u sekundi. Filmovi obično imaju brzinu od 24 kadra u sekundi, pa će 25 kadrova u sekundi izgledati više kinematografski, dok 30 kadrova u sekundi izgleda oštrije i predstavlja čest izbor za snimanje brze sportske akcije i vesti.
U suštini nije važno koju brzinu izaberete, ali je uobičajeno da se brzine smenjivanja kadrova snimanja i reprodukcije podudaraju. Da biste napravili usporeni snimak, potrebno je da koristite veću brzinu smenjivanja kadrova – na primer, ako snimate pri 50 kadrova u sekundi, a zatim reprodukujete brzinom od 25 kadrova u sekundi, svaki pokret će biti prikazan sa pola brzine.
Da biste ubrzali protok vremena, potrebno je da snimate sa manjom brzinom smenjivanja kadrova. Snimanjem 25 pojedinačnih kadrova u dužem periodu koje ćete zatim reprodukovati pri 25 kadrova u sekundi možete da smestite minute, sate ili čak dane u jedan sekund videa. Tako se kreiraju video zapisi sa ubrzanim protokom vremena i hiperprotokom vremena. Hiperprotok vremena predstavlja vrstu ubrzanog protoka vremena gde se fotoaparat pomera. Tehnika ubrzanog protoka vremena obično se snima na stativu ili na klizaču za kontrolu kretanja, pa fotoaparat ostaje u gotovo istoj tački, ali za hiperprotok vremena pomerate fotoaparat između svake fotografije.