Razlike između APS-C i punog formata
Za fotoaparate punog formata ponekad se kaže da su „profesionalniji“ od APS-C fotoaparata, a svakako su obično veći, što ih čini pogodnijim za korišćenje sa velikim telefoto objektivima. Međutim, zahvaljujući povećanom dosegu koji dobijate pomoću APS-C fotoaparata, možda vam uopšte neće biti potreban tako veliki telefoto objektiv. APS-C može da ostane najbolji izbor za putne fotografe, kao za fotografe koji snimaju sport i divlje životinje i potreban im je snažan telefoto doseg u kombinaciji sa slobodom kretanja.
Kao fotograf divljih životinja, Dani Konor je komentarisala nakon prvog snimanja pomoću fotoaparata Canon EOS R7: „Omogućava mi da se više približim subjektu bez potrebe za korišćenjem velikog i teškog objektiva. U pitanju je savršen fotoaparat ako ste fotograf ptica, zato što su ptice često prilično male i dosta daleko.“
Fotoaparati punog formata možda su pogodni za snimanje ultraširokougaonih pejzaža, ali i obrnuto, zbog uže dubine polja punog formata, takođe može da budu lakše postići oštrinu od prednjeg do zadnjeg plana na pejzažu pomoću APS-C fotoaparata. Pored toga, iako fotoaparati punog formata obično daju manju dubinu polja i na taj način mogu da doprinesu isticanju subjekta portreta u odnosu na atraktivnu zamućenu pozadinu, ostali faktori, poput otvora blende, takođe imaju ulogu – APS-C fotoaparati EOS R10, EOS R7, EOS R50 i EOS R100 će biti pogodni za portrete sa objektivom kao što je kompaktni Canon RF 50mm F1.8 STM, koji ima idealnu efektivnu žižnu daljinu od 80 mm i veliki otvor blende f/1,8.